Berba voća
Berba jabuka, šljiva i krušaka je osnovna briga mnogih domaćina. Septembar je, i u voćnjacima na nižim nadmorskim visinama beru se neke sorte jabuka, krušaka, šljiva, bresaka, grožđa. Na većim visinama počeće berba za deset do dvadeset dana kasnije.
Iskusnim voćarima ne treba ukazivati kada su plodovi zreli. Kod jabuka i krušaka oni gledaju pokožicu ploda, čija zelena boja počinje da blijedi i prelazi u boju karakterističnu za sortu. Posebno posmatraju boju sjemenki, ukoliko je ona tamno smeđe boje, a nikako šarene, znak je da su plodovi fiziološki zreli. Posmatra sei lakoća otkidanja peteljki od rodnih grančica. Na plantažama se vrijeme berbe određuje na veoma stručan način, jodno-skrobnim testom, koji daje tačne podatke da su plodovi stupili u fiziološku zrelost jer je skrob prešao u druge oblike šećera. Iskusnim voćarima takav test i nije baš neophodan. Oni imaju svoj način utvrđivanja vremena berbe. Za njih je pouzdan znak boja sjemenki.
Plodovi se beru u više navrata sa ciljem da budu što ujednačenijeg kvaliteta. Amaterima se preporučuje da najprije beru krupne plodove sa periferije donjih grana, da bi se omogućio pristup I višim granama, gdje su uvijek zreliji plodovi, jer su vrhovi grana privilegovani u snabdijevanju hranljivim materijama. Plodovi se beru tako da se svaki obuhvati šakom, a ne prstima i uvrtanjem u ložištu peteljke ova otkine sa rodne grančice. Pri tome se peteljka ne skida s ploda jer se takve jabuke lošije čuvaju i ne mogu da se uvrste u prvu klasu. Hladne noći pogoduju crvenim jabukama da dobiju svoju pravu, lijepu boju. Mnogi to koriste jer su obojeniji plodovi privlačniji za potrošače, pa jabuke po berbi ostavljaju rasprostrte pod krunom, da ih uhvati rosa, a u prizemnom dijelu je i inače najniža temperatura. Berba se, inače, obavlja po suvom vremenu, a obrane jabuke drže u sjenci, nikako izložene suncu.
Berba jabuka i krušaka se kod nas obavlja sa zemlje ili uz upotrebu merdevina. Rijetko gdje ima “hidropikera” da bi se moglo najprije obrati voće sa vrha gdje se nalaze najzreliji i najkvalitetniji plodovi. Šljive za potrošnju u svježem stanju beru se nešto ranije, a za preradu treba da budu potpuno zrele jer tada sadrže najviše šećera. Za čuvanje treba odvojiti, prije svega zdrave i neoštećene plodove, potom ih razvrstati po krupnoći, jer najprije sazrijevaju krupni plodovi, pa oni srednje krupnoće, a na kraju sitni. Naravno, plodove treba čuvati po sortama, nikako pomiješane.
Po obavljenoj berbi neophodno je da se pokupe svi otpali plodovi, a da se truli iznesu izvan voćnjaka. Zdrave padalice mogu se iskoristiti za pečenje rakije ili za dobijanje voćnog vina i sirćeta. Po završenoj berbi plodova logično je da se sačini bilans hraniva koja su iz zasada iznijeta plodovima i rezidbom. Ono što je iznijeto trba nadoknaditi.
Biljana Đaković, dipl.ing.agronomije
Vrtni centar KALIA Bijelo Polje