Crvene bobice zimski ukrasi bašte
Da bismo tokom cijele godine uživali u ljepoti svoje bašte, moramo se, prije svega, posvetiti odabiru biljaka koje će nam pružati čar, kako ljeti, tako i u toku zime.
Zimzeleni grmovi, čiji su plodovi dekorativni, učiniće našu baštu živom, budnom i atraktivnom i u toku zime. Zimzeleni grmovi, čiji su plodovi dekorativni, učiniće našu baštu živom, budnom i atraktivnom i u toku zime.
Božićno drvo ili Božikovina (Ilex aquifolium) Zimzeleni, ukrasni grm koji je zbog svoje dekorativnosti vrlo zastupljen u parkovima, vrtovima, kao živa ograda, u saksijama i žardinjerama na terasama i balkonima. Dostiže visinu 5-10m. Raste prilično sporo i dugovječno je. Božikovina je tradicionalno prihvaćena kao Božićni sombol. U Hrišćanstvu, to je simbol rođenja Isusa Hrista, gdje crveni plod ove biljke označava Isusovu krv, a lišće trnoviti vijenac, krunu. Najpopularnije za vrijeme Nove Godine i Božića. Plod ove biljke sazrijeva krajem oktobra, početkom novembra i zadržava se na biljci sve do proljeća. Plodovi su crvene bobice koje daju posebnost i ljepotu ovoj biljci tokom zime. Da bismo sa sigurnošću imali crveni ukras u svojoj bašti, potrebno je posadti na najmanje 30m udaljenosti, mušku i žensku biljku, kako bi došlo do oprašivanja. Dekorativnosti ove biljke doprinose tamnozeleni listovi koji su nazubljeni po obodu. Cvijetovi su sitni, sakupljeni u cvasti i cvjetaju u maju i junu. Najbolje vrijeme za sadnju je u proljeće ili u jesen. Može da se sadi pojedinačno, ali i u grupama. Najbolja lokacija je dobro propusno i blago kiselo zemljište, na osunčanom ili polusjenovitom mjestu. Dobro podnosi sušu i niske temperature.
Dunjarica (Cotoneaster) Zimzeleni, polegli žbun jako rasprostranjen u parkovima, dvorištima, na terasama. Dostiže visinu od pola metra, a širinu do 1.5 m. Poznate vrste Dunjarice su: Cotonaester dammeri, zimzeleni ili poluzimzeleni grm (pri nižim temperaturama lišće može pocrveniti i otpasti), Cotonaester horizontalis, zimzelena ili poluzimzelena vrsta dunjarica, bogata tamno zelenim lišćem, koji ostaju na svojim granama do kasne jeseni ili tokom cijele godine. Odgovara joj osunčano mjesto ili polusjenku. Najbolje vrijeme sadnje je jesen u finu, meku zemlju sa malo pijeska i treseta. Sadi se pojedinačno, u grupama ili u kombinaciji sa drugim biljkama. Pogodna je za sadnju na strmim terenima, gdje nije pogodno za košenje. Potrebno je dobro i redovno zalivati odmah nakon sadnje, dok se biljka ne ukorijeni, a kasnije već biljka razvija svoj jak korijenov sistem, pa je samim tim i otpornija na sušne periode. Orezuje se posle cvjetanja ako je koristimo kao živu ogradu.
Vatreni trn (Pyracantha coccinea) dekortivna biljka, koju krase crveni plodovi tokom jeseni i zime. Zimzeleni je grm, raste do 3m visine, a toliko se i širi. Sadi se pojedinačno i u grupama. S obzirom da je brzorastuća biljka, već 2-3 godine nakon sadnje, možemo očekivati formiranu živu ogradu. Cvjeta u maju i junu, ljepotu i čar daju crvene bobice (plod) koje biljku krase tokom cijele zime. Korijenov sistem kod vatrenog trna je dobro razvijen. Jako je otporna na uslove spoljašnje sredine, dobro podnosi niske temperature (do -20), sušu i gradske uslove i zagađenja. Najbolje uspijeva na dobro dreniranom, vlažnom zemljištu. Voli osunčana mjesta, mada, tolerantna je i na polusjenku.
Uz samo malo truda i kreativnosti učinićemo naše dvorište posebnim i toplim. Izbavićemo ga iz hladnih boja zime i obojiti ga posebnošću i toplotom.
Ksenija Krsmanović, dipl.ing.agronomije