Atraktivni višegodišnji grmovi
U zavisnosti od klimatskih uslova koji su osnovni limitirajući faktor za uzgoj biljaka, pokušaćemo da vam pomognemo u odabiru višegodišnjih cvjetnica za vašu baštu, od kojih su sledeće dostupne u našem asortimanu:
Kalistemon – Callistemon - je biljka koja može rasti žbunasto ili kao stablašica u zavisnosti od toga koja forma odgovara vašoj bašti. Visina koju može da dostigne je 3m. Cvjeta u toku ranog proljeća i ponovo u septembru. Cvjetovi se formiraju na vrhovima grana i imaju igličast oblik, pa se u narodu još naziva i „četka“. Može se saditi na direktnom suncu, mada mu odgovara i polusjenka. Teško prezimljava u uslovima jakih zima pa ga je potrebno zaštiti tokom zimskih mjeseci ili unijeti u zatvorenu prostoriju. Vrlo je pogodan za orezivanje pa se može formirati žbun po želji. Mora se voditi računa kod orezivanja jer kasna rezidba može odložiti cvjetanje. Zalivanje se obavlja umjereno, pri čemu se mora voditi računa da se ne šokira hladnom vodom. Vodotopiva đubriva se primjenjuju do sredine avgusta (jednom u 15 dana). Dodatno, od marta do avgusta, na svaka dva mjeseca je poželjno dodati đubrivo sa pojačanim sadržajem mikroelemenata.
Lijander – Nerium oleander – može da raste kao žbun ili drvo visine između 2-3m. Cvjeta od početka juna do kasne jeseni. Boja cvijeta varira od bijele, crvene, roze... Odgovara mu direktno sunce kao i polusjenka. Veoma dobro podnosi ljetnje žege; podnosi mrazeve do -5 stepeni. Ukoliko je posađen u saksiju potrebno je da se tokom zime unese u zatvorenu prostoriju. Nije zahtjevan što se tiče zalivanja – dobro podnosi i dugotrajnu sušu, a i duže vlažne periode. Tokom zime zalivanje treba svesti na minimum i ne treba ga prihranjivati. Inače, prihrana se obavlja vodorastvorljivim djubrivima od marta do avgusta (NPK 14-11-25).
Hrizanteme (margarete)-Chrysantemum- postoje varijeteti različitih boja (bijele, žute, bordo, mix boja); rastu oko 20-30cm u zavisnosti od načina orezivanja. Cvjetaju od proljeća do jeseni. Kako bi što duže zadržale cvijet treba ih gajiti na sunčanom mjestu, nikako u sjenci i polusjenci. Dok su u cvijetu treba ih zalivati što češće, svakog dana. Prihrana se obavlja vodotopivim đubrivima (NPK 14-11-25) ili specijalnim đubrivom za cvjetnice (Plantella, Cvetal, Valentin). Kada završe sa cvjetanjem, na jesen, treba ih orezati na oko 20cm iznad zemlje, i unijeti u hladnu i tamnu prostoriju kako bi preživjele zimu. Ukoliko prezimljavaju u zemlji potrebno ih je zaštititi.
Budleja (ljetnji jorgovan) – B.daviddi – raste kao žbun, koji može dostići visinu oko 3m i širinu 2-3m. Ima duge cvjetove koji mogu biti bijeli, plavi, rozi, ljubičasti. Privlači leptire, pa se u narodu naziva i „drvo leptira“. Cvjeta od juna/jula pa do oktobra. Voli osunčana mjesta, mada veoma dobro podnosi i polusjenku. Veoma je važno orezivati ga kako bi se očuvala vitalnost i bujnost i samim tim pospješilo cvjetanje. Orezivanje se vrši u februaru/martu; ukoliko se oreže kasnije cvjetaće tek u drugoj polovini ljeta.
Zvončići - Campanula isophylla – je zimzelena biljka, koja ima viseću ili puzavu formu, a može biti i uspravnog rasta. Cvjeta od maja do oktobra, cvjetovima u obliku zvončića koji mogu biti različitih boja (bijela, ljubičasta, plava, ...). Redovnim uklanjanjem uvenulih cvjetova produžava se cvjetanje. Zahtijeva maksimalnu svjetlost, ali ne podnosi prejako sunce. Tokom ljeta neophodno je zalivati svakodnevno. Prihranjivanje se vrši svake dvije nedjelje đubrivom za cvjetajuće biljke. Orezivanje se vrši u februaru (na oko 5cm visine).
Božur – Paeonia – grmoliki božur je cvjetni grm koji može narasti do 2m. Tokom maja formira krupne cvjetove (bijele, žute, roze, crvene, ljubičaste,...). U rano proljeće pojavljuju se tamno crveni izbojci, a listovi ostaju zeleni čak i posle cvjetanja, sve do jeseni. U zavisnosti od sorte, cvjeta od sredine maja do sredine juna. Drvenasti božur raste kao grm koji formira okrugle cvjetove koji mogu biti veoma veliki (25cm). Dobro uspijeva na sunčanim ili polusjenovitim mjestima zaštićenim od vjetra. Ne podnosi vlagu. Poželjno je izbjegavati položaje koji su izloženi jutarnjem i popodnevnom suncu koje može prouzrokovati opekotine na listovima. Sade se u polusjenci kako bi im se produžilo vrijeme cvjetanja. Najbolje vrijeme za sadnju je od sredine septembra do oktobra. Za drvenaste božure karakteristično je da prođe nekoliko godina od sadnje do cvjetanja. Tokom vegetacionog perioda zahtijeva umjereno zalivanje. U ljetnjim mjesecima, poslije cvjetanja, neophodno ga je prihranjivati organskim đubrivom koje sadrži veće količine azota. Orezivanje se obavlja kasno zimi ili u rano proljeće, dok je biljka još u stanju mirovanja, i krajem ljeta ili u ranu jesen.
Lantana – Lantana camara – je zimzeleni tropski žbun visine do 2m. Obično raste uspravno, mada su dosta česte i polegle forme. Cvjeta od sredine maja do kasne jeseni. Za cvjetanje joj je neophodna temperatura iznad 16 stepeni. Sadi se na potpuno sunčanim ili polusjenovitim mjestima. Ako se sadi u zemlju, tokom zime mora biti adekvatno zaštićena kako mraz ne bi uništio njen nadzemni dio. Prilikom jačih zima postoji mogućnost da odumre i podzemni dio biljke (izdržava mrazeve do -2°C). Odlično podnosi ljetnje temperature. Orezivanje se vrši kada prođe period zimskog mirovanja. Treba je umjereno zalivati (ne pretjerivati), tako da se smjenjuju sušni i vlažni perodi. Za lijepo i bujno cvjetanje neophodno ju je prihranjivati vodotopivim đubrivom.
Hibiskus – Hibiscus syriacus – je drvenasti žbun koji može narasti oko 3m u visinu i oko 2m u širinu. Cvjeta od juna do kasne jeseni. Ima vrlo krupne, atraktivne cvjetove, različitih boja. Sade se na punom suncu kada je cvjetanje najintezivnije. Veoma dobro podnosi ljetnje žege. Može prezimiti i u kontinentalnim uslovima, mada neki varijeteti ne mogu da podnesu temperaturu ispod -2°C. Mora se orezivati. Formiranje žbuna ili stabla započinje se odmah nakon sadnje, a onda se svake godine orezuje u rano proljeće. Odstanjuju se sve suve grane. Zaliva se tako da osjeti povremeno periode suše, ali da ne dođe do žutila listova zbog nedostatka vode. Prihranjuje se đubrivima za cvjetajuće biljke.
Hortenzija – Hydrangea – je žbunasta, grmolika, cvjetnica. Ima loptast cvijet. Boja cvijeta se mijenja u zavisnosti od vrste i kisjelosti zemljišta (roza, ljubičasta, plava,…). Cvjeta tokom cijelog ljeta do jeseni. Odgovaraju joj sva svijetla mjesta u vrtu, zaštićena od direktnog sunca, kao i polusjenka. Sve precvjetale cvjetove treba odstranjivati redovno, ali voditi računa da se ne oštete novi pupoljci. Zimi se mora zaštititi od smrzavanja. Zahtijeva dosta vode, ali ne podnosi pretjeranu vlažnost (ukoliko je korijen stalno vlažan-dolazi do truljenja). Tokom sušnih dana mora se obilno zalivati. Zahtijeva kisjelo zemljište (pH 4-4.5). Orezivanje izdanaka se vrši nakon poslednjih mrazeva. Može se gajiti u kontinentalnim područjima.
Westringia fruticosa – je mediteranska biljka. Raste kao grm. Može dostići visinu čak do 2m. Tokom hladnih dana zadržava svjež izgled, i veoma je otporna na uticaj vjetra. Cvjetovi se pojavljuju gotovo cijele godine, osim u periodima ekstremnih vrućina ili hladnoće. Cvjetovi su u obliku visećih grozdova (otvaraju se kasno u proljeće i ponovo cvjetaju u ljeto).
Spirea spp. – ima veoma gustu krošnju. Na proljeće se pojavljuju sitni cvjetići sakupljeni u obliku klipa. Za vrijeme sušnih dana voli često zalivanje. Orezivanjem se može lijepo oblikovati, a pogodna je i kao živa ograda. Boja cvijeta varira u zavisnosti od vrste – od bijelih do ružičastih – cvjetaju tokom proljeća I ljeta. Voli hranljivo, drenirano zemljište. Uspijeva na sunčanim I polusjenovitim mjestima – mada je u sjenci usporeno cvjetanje. Orezivanje se vrši nakon cvjetanja. Vrlo je otporna na niske temperature.
Polygala myrtifolia – je mediteranska biljka, koja raste kao zimzeleni žbun i dobro se prilagođava kontinentalnim uslovima. Može se gajiti kao malo drvo ili žbun. Veoma dobro podnosi orezivanje. Zimi se obavezno unosi u zaštićen prostor. Cvjeta od proljeća do jeseni, najintezivnije u periodu avgust-oktobar. Cvjeta u nijansama ljubičaste i roze boje. Odgovara joj sunčana pozicija, ali uspijeva i u polusjenci (tu manje cvjeta). Zahtijeva redovno prihranjivanje u toku sezone cvjetanja. Traži umjereno zalivanje, ali se voda ne smije previše zadržavati jer joj je korijen osjetljiv na višak vlage.
Lagestremija – Lagerstroemia indica – indijski jorgovan – raste kao dekorativno drvo ili žbun. Orezivanjem se formira željena forma. Dostiže visinu 3-4m. Otporna je na niske temperature do – 5 C. Uzgajana u saksiji slabije će cvjetati. Cvjeta tokom cijelog ljeta i jeseni, od juna do oktobra (bijeli, ljubičasti, crveni, rozi,…). Pored izuzetno dekorativnih cvjetova, krem boja stabla takođe dolazi do izražaja. Indijski jorgovan zahtijeva sunčane pozicije, po mogućnosti cijelog dana. Tokom ljeta zalivanje treba biti redovno, ali svakako umjereno. Preporučuje se prihranjivanje kako bi i cvjetanje bilo obilnije.
Viburnu opulus – sniježna lopta – ima bijele cvasti sa mnogobrojnim cvjetićima. Listopadan je žbun, koji raste u visinu 3-4m i u širinu oko 3m. Orezivanjem se može formirati kao malo drvo. Vrlo je otporan. U proljeće, listovi su tamno zelene boje, dok u jesen prelaze u crvenkaste nijanse. Cvjeta od maja-juna mjeseca. Voli vlažno zemljište, mada toleriše sve tipove zemljišta osim kisjelog. U rano proljeće orezuju se oštećene grane. Poželjno je otkloniti i po koju središnju granu radi prozračivanja i podmlađivanja.
Hebe – zimzelena žbunasta biljka koja je veoma dekorativna. Postoji više vrsta ove biljke (od niskih 15cm, pa do visokih grmova i stabala). Cvjetaju od juna do oktobra, bijelim ili ljubičastim cvijetom. Precvjetale cvjetove treba redovno uklanjati jer to podstiče dalje i bujnije cvjetanje. Orezivanje se vrši u proljeće. Osjetljiva je na previše vlažno zemljište, a voda koja se zadržava oko korijena može da uzrokuje razna gljivična oboljenja, kao i trulež korijena. Treba ih uzgajati na sunčanom mjestu i dreniranom zemljištu. Posle zime se vrši orezivanje, kako bi se biljka podmladila.
Magnolija – Magnolia sp. - vrste roda Magnolia uglavnom rastu kao visoko žbunje koje se može oblikovati u nisko drveće (najčešće visine ). Porodica Magnolija se dijeli na dvije grane:
1. Biljke koje prvo razviju krošnju i listove, pa tek onda cvjetaju. Veličina lista može biti od 20 do 30 cm. Obično imaju oblik drveta. Veoma su osjetljive, i zahtjevne.
2. Biljke koje cvjetaju prije formiranja lisne mase. Odlikuju se krupnim upadljivim cvjetovima, bijele, roze, ljubičaste i ljubičastobijele boje, zavisno od sorte. I one su veoma zahtjevne.
Zimzelena magnolija - Magnolia grandiflora - je krupnocvjetna i spororastuća vrsta. Raste kao drvo visine od 5m, mada može da se oblikuje u žbun. Ima velike sjajnozelene kožaste listove. Cvjetovi su bijeli, krem i veoma i mirisni. Cvjetovi se javljaju na granama prije listova. Cvjetanje je u junu i julu, ali može i duže da cvjeta. Zahtijevaju kisjelu zemlju, vlažno i ocjedito zemljište. Uglavnom je otporna na niske temperature. Najbolje se razvijaju na osunčanim položajima. Sjenku ne podnose najbolje. Preporučuje se blago orezivanje kako bi se zadržao oblik. Orezivanje se vrši nakon cvjetanja ili u kasno proljeće.
Rhododendron – ružino stablo - rododendroni su zimzeleni, poluzimzeleni i listopadni grmovi čija visina varira od 0,5 do 6m. Cvjetaju u zavisnosti od varijeteta, u periodu april, maj i jun. Za uspješno gajenje rododendrona neophodna je vlažna, dobro drenirana zemlja, vlažan vazduh i duboko humusno kisjelo, ili neutralno zemljište bez kreča. Najbolje uspijevaju u polusjenci. Da bi smo zaštitili rododendrone od dugotrajnih mrazeva grmove je potrebno pokriti. Nakon cvjetanja potrebno je odstraniti precvjetale cvjetove. Stari izdanci se ne smiju skraćivati jer se na njima obrazuju pupoljci za naredno cvjetanje. Mlade izdanke obavezno treba skratiti na 2cm dužine.
Gravilea - Grevillea rosmarinifolia - zimzelena, žbunasta biljka. Raste do 1m. Cvjeta u proljeće, crvene ili ružičaste boje, zavisno od vrste. Listovi su slični listovima ruzmarina. Mediteranska je biljka, ali u kontinentalnim područjima može da se gaji u saksijama i mora se štiti tokom zime.
Kamelija - Camelia sp. - zimzelena, grmasta, cvjetajuća, mediteranska biljka. U zavisnosti od vrste razlikuju se po svom rastu i krupnoći cvijeta. Kamelije cvjetaju u vrijeme kada u bašti imamo malo cvjetnih senzacija, a to je jesen, zima i rano proleće, dakle razlikujemo kamelije koje jako rano cvjetaju- od rane jeseni do rane zime; rane- od zime do ranog proljeća; srednje- u proljeće; i kasno cvjetne- u kasno proljeće (sve nijanse ružičaste, crvene, bijele, šarene, …). Camelia japonica – najraširenija vrsta kod nas. Ovu vrstu karakteriše izuzetno krupan cvijet, različitih boja. Kamelija je biljka koja voli sjenku i polusjenku; mora biti zaštićena od jakih vjetrova. Zahtijeva kisjelo zemljište.
Autor:
Marija Stevanović, dipl.ing.agronomije
Vrtni centar KALIA Danilovgrad