Magnolija Grandiflora
Magnolija je drvenasta biljka koja pripada istoimenoj familiji. Čarobne je ljepote i finog diskretnog mirisa. Magnolija grandiflora je krupnocvjetna, zimzelena i spororastuća vrsta. Vodi porijeklo sa jugoistoka Amerike. Može dostići visinu do 25 metara, a prečnik stabla do 1,5 metar, a može se oblikovati i kao žbun. Krošnja je široko piramidalna.
Ima velike sjajnozelene kožaste listove, sa naličja su rđasti i dlakavi. Listovi su vrlo krupni, cvjetovi su bijeli, krem i veoma i mirisni. Cvjetovi su pojedinačni i krupni, veličine od 12 do 30cm. Biljka cvjeta od maja do septembra, cvjetovi se pojavljuju isključivo na magnolijama koje su starije od deset godina. Plodovi predstavljaju šišaričastu izduženu skupinu koju čine brojni pojedinačni plodići. Zreo plod ima žućkasto-ružičastu boju. Jarko crvene sjemenke su smještene u šišaričastim plodovima i sazrijevaju od kraja septembra do kraja novembra. Biljka je veoma atraktivna, kako zbog čvstih, sjajnih, kožastih jarko zelenih listova, tako i zbog prelijepih cvjetova.
Da biste duže uživali u cvijetu magnolije treba da vodite računa i o njihovom staništu. Dobro raste na svježim i bogatim zemljištima. Loše podnosi suva krečna zemljišta. Zahtijeva umjereno vlažna zemljišta. Voli bogato i hranjivo tlo koje je blago kisjelo (4,5 pH), ali neće joj smetati niti neutralno tlo od 7,5 pH (u zemlju gdje ćete posaditi biljku pomješajte malo zemlje za rododendrone ili kiselog treseta). Sjeverni vjetar je može oštetiti, ali i topli južni koji donosi sušu. Grane su joj veoma krte, pa ih vjetar lako lomi. Voli sunčane položaje, ali i djelimičnu sjenku. Tokom cijele godine sa nje opadaju stari, odnosno osušeni listovi, koji osim što redovno moraju da se uklanjaju ne dozvoljavaju drugom rastinju da opstane ispod ove biljke.
Magnolija se sadi u proljeće, kada prođu opasnosti od niskih temperatura i mrazeva, u zemlju bogatu humusom, rastresitu, blago kisjele reakcije. Sadite je na južnu stranu, na toplo i sunčano mjesto koje je potpuno zaštićeno od zime. Zbog smrzavanja može se dogoditi da biljka odbaci dio listova, koji će najprije požutjeti, a zatim otpasti. Potrebno joj je redovno zalivanje. Magnolia grandiflora, ljeti kada su jake vrućine, voli vodu, te zato preporučujemo da je zalijete svaki dan, ili barem svaki drugi dan u zavisnosti od vlažnosti tla. Zimi joj nije toliko potrebna voda, dovoljno ju je zalivati svake dvije nedelje, zavisno od toga koliko je suva zemlja oko biljke.
Da bi se magnolija lijepo razvijala i cvjetala, treba je prihranjivati svake godine đubrivom koje ne sadrži kreč. Za povećavanje kisjelosti zemljišta jednom godišnje se može malo dodati kisela zemlja (Klasman Deilman - za Rhododendrone). Za vrijeme rasta biljke od maja do jula prihranite je đubrivom koje sadrži puno azota (možete koristiti Cvetal i Plantella za rododendrone - 15-11-11) kako bi brže i jače rasla. Od avgusta nemojte više prihranjivati biljku sa azotom. Od sredine septembra potreban je kalijum (Plantella za ukrasno bilje - 14-7-21) kako bi bila otpornija na zimu. Prihranjujte je sa kalijumom sve do prvih minusnih temperatura prema uputstvima na ambalaži.
Nakon što ste biljku posadili na otvorenom prve dvije godine preporučujemo da je zaštitite od zime dok ne bude dovoljno jaka da prezimi bez zaštite. Zemlju oko biljke prekrijte sa slojem od 10 cm borove kore kako bi zaštitili korijen. Uklanjanje oboljelih, oštećenih i isprepletenih grana radi se nakon cvjetanja ili u kasno proljeće. Veoma su podložne infekcijama, pa se treba koristiti kalemarski vosak da bi premazali ranu ukoliko do nje dođe. Uglavnom se sadi kao parkovska biljka iako je sve češće gledamo zasađenu pojedinačno u dvorištima. Svojom predivnom krošnjom često krasi brojne prilaze. Preporučuje se da se ne sadi preblizu drugih biljaka kako bi imala što više prostora.
Marija Stevanović, dipl.ing.agronomije
Vrtni centar KALIA Danilovgrad